Jovana Jakšić: Mene tera neki inat

Datum objave: 02.01.2012. // Kategorija: Vesti
Jovana je promenila trenera, sada je u Novom Sadu. Trener po rođačkoj liniji (brat od strica) je niko drugi do trener Andree Petković.
- Šest nedelja sam trenirala, dve nedelje bila u teniskoj akademiji u Ofenbahu. Radim u Novom Sadu s bratom od strica, Petrom Popovićem, a on je, inače, trener Andree Petković. Ovih nedelju dana ću raditi ovde u “Impuls Holu” na Novom Beogradu, a odmah iza Nove godine, tačnije 2. januara, putujem u SAD. Tamo ću ostati četrdesetak dana i igraću tri turnira od 25.000 dolara, a možda ću i na jednom od 100.000 dolara. Imam 18 godina, napunila sam ih u septembru i vreme je da krenem ozbiljno u seniorsku konkurenciju jer, s juniorskim turnirima je gotovo.
Mnogi juniori se izgube kada pređu u seniorsku konkurenciju. Razlika je očigledna, ali samo najjači i najspremniji ovu prepreku pređu. Jovana je tu barijeru prešla neobično lako, skoro bezbolno.
-Prelaz iz juniorskog u seniorski meni je bio lagan. Već prvi seniorski turnir sam u julu osvojila. Dobro, bila je to “desetka”. Mislim da su juniorski turniri prve kategorije i gren slemovi jači od ovih seniorskih od 10.000. Odigrala sam i jednu “dvadesetpeticu” i to kada mi je ITF dao vajld kartu. Imala sam tu sreću, ili nesreću, zavisi kako se gleda na to, da u prvom kolu za protivnicu dobijem Begu Kameliju. Ona je 40. na WTA, a u tom trenutku je bila na poziciji 200. Ona je napravila veliki skok ove godine na WTA. Izgubila sam, ali sam odigrala fantastičan meč. U tom susretu skoro da nisam napravila ni jednu grešku. Bila sam jako zadovoljna i ponosna na sebe. Jer, uverila sam se da mogu da igram i da se nadigravam. To mi je dalo novu snagu, podiglo samopouzdanje.
Jovanini ciljevi za sezonu koja dolazi su skromni, samim tim i ostvarivi, ali to ne znači pomanjkanje ambicije, već samo realnost koju ovu devojku krasi .

jovana_jaksic2-Što se tiče planova za narednu godinu, razgovarala sam s mojim novim trenerom, Petrom Popovićem. Imam svoju igru i imam velike ciljeve. Ambicija mi ne nedostaje. Dogovorili smo se i pokušaću da već za Vimbldon igram kvalifikacije, a isto to ću pokušati i za US open, ako sve ostane po planu. Volim da igram na brzim terenima. Takva igra mi odgovara jer imam ubitačan forhend i dobar servis, a lošija strana moje igre bilo je kretanje. Stoga sam u ovom pripremnom periodu mnogo radila na tome, na brzini i na zaustavljanju i mislim da sam i u tom segmentui znatno popravila svoju igru. Sada mi je trening daleko obimniji. Radim dva puta dnevno na kondiciji i više od tri časa tenisa. Mada, često i duže, jer dok ne odradim sve što mi je u planu za taj dan, ne prekidam da igram. Subotom imam samo jednu kondiciju i jedan trening, a u nedelju je dan za potpuni odmor.
Kada nije sa svojim bratom – trenerom, Jovana radi sa sparing partnerom.
-S Petrom treniram kada god on ne radi sa Andreom, a imam za sparing partnera, jednog Čeha koji zna šta treba da se radi. S njim ću ići u Ameriku, jer Petar je u Australiju gde će biti s Andreom. Na svim turnirima i putovanjima, pa i sada u SAD, pratiće me mama. Ne mogu bez nje. Velika mi je podrška. Dovoljno je da je samo vidim na tribinama i da se dobro osećam. Uliva mi sigurnost.
Za razliku od muškaraca, u ženskom tenisu igračice se ne druže.

-U tenisu, mislim ženskom, nema druženja. Imam jednu drugaricu u Novom Sadu, Gorana Stevanović. Bila je perspektivna teniserka, ali više ne igra. Godinu dana je starija od mene i jako se lepo slažemo. Za nju mogu da kažem da mi je prava drugarica. Što se tiče druženja sa koleginicama, teniserkama, ono ne postoji. Rivalitet je veliki, sve su uglavnom ljubomorne. Igram meč sa nekom od njih, pobedim je i ona ne razgovara sa mnom šest meseci. Daleko više se družim s muškarcima. Kod njih je drugarstvo na mnogo višem nivou, nema ljubomore. Ja sam tako vaspitana da nisam zavidna niti ljubomornan na uspehe drugih. Taj mentalitet kod devojaka mi je potpuna enigma. Srećom, i među teniserkama ima izuzetaka. Oduševila me Andrea Petković. Par puta smo razgovarale, prijatna je i otvorena devojka. Nismo trenirale zajedno, niti smo sparingovale, ali verovatno da ćemo već u ovoj godini igrati na treninzima, a možda i na nekom turniru. Zašto da ne.

Da, zašto ne. Od Jovane se, bar kada je tenis u pitanju, svašta nešto može očekivati, pa i brzi proboj u Top 100.